Dodiri Recima Koji Peku Koji Bole Koji Vole

Miris Snega

Prinosim licu dlan prepun pahulja.

Nezne su, bele, mekane i ledene.

U svoj svojoj neznosti bole,

kao da hoce da me razbole, prste mi ukoce.

* * * 

Udisem duboko miris snega,

osecam rezak miris hladnoce kako pronalazi put do pluca,

ostavlja me bez daha...

Bas kao on.

* * * 

Skripavo se krecem teskim koracima;

umorna od jutarnjeg lutanja,

popodnevnog sanjarenja,

i vecernje usamljenosti.

* * *  

Krotkosti sam zeljna, u njegovim rukama.

Kao divlji pastuvi koji celog zivota ceznu

da budu pripitomljeni.

Neciji.

Sigurni u svojoj ogranicenosti stale.

* * * 

Sneg se ne topi danima.

Nikada lepsi grad nije u svom imenu bivao.

Beo.

Da belji ne moze biti.

Hladan.

Da hladniji moze biti.

Smrtonosan.

Opasan.

Bas kao on.

Sa otrovom skorpije na mekim usnama koje tope sneg

na mom dlanu... 

Vezanih zglobova,

Ociju sirom zatvorenih,

cutim pahuljama nasu istinu.

[Odgovori]

Pa ovo si TI?

[Odgovori]

Predivne riječi pune ljubavi.